Uključivanjem djece u sport od najranije dobi djeca zadovoljavaju svoju potrebu za igrom jer sport je oblik zabave, razonode u kojoj oni uživaju, ali istovremeno i uče.

Dijete se spontano igra sredstvima koja se nalaze u njegovu okruženju. U igri je dijete slobodno. Ono trči, skače, puže, penje se, provlači. Zadovoljstvo koje dijete doživljava u igri u velikoj mjeri korelira s biološkom potrebom za kretanjem. (Kosinac, 2011)

S obzirom na veliku važnost igre u dječjoj dobi ona treba biti što više zastupljena u tjelesnoj aktivnosti djece. Zbog lakšeg utjecaja na motoričke sposobnosti, odnosno njihove nadgradnje u godinama koje slijede, njihov razvoj je važno poticati upravo u ovom periodu djetinjstva primjenom različitih motoričkih igara.

Nažalost, zbog promjena u životnim navikama ljudi, današnja djeca više ne zadovoljavaju osnovnu potrebu za kretanjem i igrom. Nekadašnja duga šetnja od mjesta A do mjesta B danas se s automobilom prijeđe u samo par minuta. Djeca se voze u vrtiće, škole i na aktivnosti i već tu im je smanjena njihova prirodna potreba za kretanjem.

Igra je za djecu predškolske dobi sinteza svega što su naučili, a prije svega svladanih prirodnih oblika kretanja. Dijete u igri pokazuje sve što zna, što može i što ga ispunjava. Igra i aktivnosti vezane uz igru utječu pozitivno na sve dječje organe i organske sustave, na razvoj njihovih bazičnih motoričkih sposobnosti, kognitivnih sposobnosti te razvoj konativne osobine. Igra svojim sadržajem mora biti jednostavna, lako provediva, a oblikom takva da u njoj mogu sudjelovati sva djeca.

Igra je osnovni sadržaj tjelesnog vježbanja. Uključivanjem djece u sport od najranije dobi djeca zadovoljavaju svoju potrebu za igrom jer sport je oblik zabave, razonode u kojoj oni uživaju, ali istovremeno i uče. Kroz sport djeca zadovoljavaju osnovnu potrebu za kretanjem, jer od najranije dobi djeca imaju veliku potrebu za kretanjem, tako oni uče i usvajaju nove vještine.

S usvajanjem novih vještina dijete se osjeća uspješno i zadovoljava svoju potrebu za dokazivanjem i postignućem. Kroz sport djeca uče pravila i međusobnu suradnju kako bi postigli željeni cilj, usvojili nova znanja i vještine , postigli gol, osvojili medalju i slično. Sport ih odgaja na pravilni način jer svojim trudom i upornošću postižu ciljeve i tu osjećaju zadovoljstvo i sreću. Kroz sport djeca zadovoljavaju i osjećaj za pripadnošću i razvijaju sposobnost za suradnjom i međusobnim prihvaćanjem.

Autorica teksta: Tihana Lujev