„Riječ je o programu koji smo posebno osmislili koristeći se suvremenim znanstvenim spoznajama o debljini jednako kao i o razlozima neuspješnosti brojnih dijeta. Program smo nazvali POST (Program osječkog smanjivanja težine), a temelji se na teorijskom znanju fiziologije probave, jedenju u vremenskom okviru, vježbama opuštanja, skrivenom fitnesu te pravom postu za one koji trebaju provesti veći zahvat. Krajnji je cilj ne samo dovesti polaznike do njihovog cilja, nego ih i osposobiti za daljnje uspješno i samostalno održavanje zdrave tjelesne težine. Program je podijeljen na više dijelova: pripremu, postizanje ciljne težine, izbor načina održavanja i uspostave novog načina života. Prvih 6 mjeseci održavat ćemo sastanke svaki tjedan. S obzirom da je predviđeni gubitak težine za to razdoblje 15 – 20 kg, za većinu će polaznika to biti dovoljno. No, za one s većim viškom, sastanci će se nastaviti do godinu dana odnosno do ispunjavanja njihove ciljne težine. Program se do sada pokazao iznimno uspješnim s građanima koje vodimo od siječnja ove godine pa se nadamo da ćemo isto ponoviti i s novim polaznicima“, objašnjavaju autori projekta POST. 

Izrada potpuno novog pristupa mršavljenju potaknuta je s jedne strane sve većom potrebom za nalaženje učinkovitog načina ne samo mršavljenja, nego i održavanja dostignutog, a s druge nedjelotvornošću postojećih službenih medicinskih preporuka „Manje jedenja, više kretanja.“

Ta se jednostavna i naizgled logična doktrina i dalje preporuča iako su brojni radovi dokazali njenu neučinkovitost. Jedan od takvih radova je i istraživanje engleskih znanstvenika koje je obuhvatilo 278.982 osobe starije od dvadeset godina praćenih tijekom 10 godina (od 2004. do 2014.). za koje se vrijeme pokazalo kako je preporuka Manje jedenja-više kretanja učinkovita u zanemarivom broju pacijenata. U navedenom je desetogodišnjem razdoblju smršavilo do svoje ciljne težine manje od 1 % pretilih pacijenata, a od onih koji su uspjeli, 80 % je za pet godina povratilo svoju prvobitnu težinu. (Probability of an Obese Person Attaining Normal Body Weight: Cohort Study Using Electronic Health Records).

Dodatna stigma

Davanje preporuka koje ne djeluju još više otežava ionako kompliciran život pretilim osobama. Naime, neuspješnost trajnog mršavljenja rijetko se ili nikada ne pripisuje neučinkovitošću preporučenog načina mršavljenja, nego gotovo redovito samom pacijentu. Tako se pacijenti koji unatoč dosljednom pridržavanju svih preporuka (brojanju kalorija, vaganju namirnica, većem kretanju i manjem jedenju) ipak ne smršave, dodatno optužuju za lijenost, nedostatak volje, slab karakter i nedosljednost čime se još više povećava stigma pretilih osoba. A ona nije mala: istraživanja govore da smo prema pretilim ljudima prilično okrutni: 63 % pretile djece imaju veću mogućnost buliranja u osnovnoj školi, 54 % odraslih pretilih radnika navode stigmatizaciju na svom radnom mjestu, a čak 69 % odraslih navode iskustvo stigmatizacije i u samom zdravstvenom sustavu. Iako se tijekom razgovora o stigmi pretilih osoba obično misli na pojedince (više žene), istraživanja pokazuju kako i brakovi mogu biti stigmatizirani; stigmu osobito doživljavaju brakovi u kojima su oba partnera pretila dok brakovi s miješanom debljinom (pretio je samo jedan partner) manje osjećaju težinu stigmatizacije.

A spominjemo li brak valja istaknuti kako američka istraživanja pokazuju da se pretile osobe manje poželjne i kao životni partneri i kao supruzi. I dok muškarcima primanja povećavaju mogućnost ženidbe to kod žena nije slučaj.

Slične je rezultate, odnosno manju poželjnost pretilih muškaraca kao bračnog partnera pokazalo i veliko švedsko istraživanje (Weight status at age 18 influences marriage prospects. A population-based study of Swedish men) koje upućuje da manju sklonost sklapanja braka imaju i mršavi muškarci (MBI >18,5>) kao i oni pretili.

Manja mogućnost nalaženja partnera, moguće teškoće u seksualnom životu i manja plodnost pretilih osoba dio je odgovora zbog čega pretile osobe manje sklapaju brakova, to čine u kasnijoj dobi i imaju manje djece od osoba normalne tjelesne težine.

Debljina kao posljedica nejednakosti

Raširenost debljine i njena učestalost upućuje kako je riječ o složenom i zamršenom problemu. Danas je na svijetu oko 2,1 milijardi pretilih što čini 30 % svjetske populacije, a taj se postotak neprestano povećava; od 1975. uvećao se za tri puta. Pretpostavlja se da preko 3 milijuna ljudi umre svake godine od posljedica uzrokovanih debljinom. Isključujući države s manje od milijuna stanovnika, a koje prednjače u debljini svojih stanovnika (prve tri su: Američka Samoa, Tokoleu i Nauru) , vodeća zemlja po učestalosti debljine je Kuvajt (37,9 % pretilih stanovnika), slijede SAD (36,2 %), Jordan (35,5 %), Saudijska Arabija (35,4 %) Katar (35,1 %), Puerto Rico (32,9 %), Libija, Turska, Libanon, Egipat… U toj skupini (zemlje s više od milijun stanovnika), Hrvatska se s 24,4 % pretilih osoba nalazi na 45 mjestu u svijetu.

Prema stavovima EAS-a (European Association for the Study of Obesity) debljina je uzrokovana sa šest vanjskih činitelja (proizvodnja hrane i prehrambena politika, zdravstvena politika i zdravstveni sustav, zarada stanovnika, odgojni sustav i roditeljstvo, radna i poslovna kultura te životni stil i život u zajednici) te šest unutarnjih (znanje i obrazovanost, genetika i epigenetika, prehrana, hormonalni i metabolički status, vježbanje i tjelesna aktivnost te spavanje, stres i stanje imunološkog sustava). Već sama količina činitelja od kojih na one vanjske prosječna osoba uopće ne može utjecati govori o složenosti i zamršenosti problema debljine. Unatoč proglašenim strategijama u Europskom odjelu Svjetske zdravstvene organizacije u dokumentu Debljina i nejednakosti (Obesity and inequities, usvojenu u Malti 2012.) koje uočavaju nejednaku učestalost debljine u Europi (više u siromašnijim zemljama, među niže obrazovanim i siromašnijim stanovništvom i to osobito među ženama) proglašavajući ih nepoštenima i nepravednima, jedinstvena europska politika koja bi premostila navedene razlike ipak nije iznesena.

Drugim riječima, unatoč globalnoj epidemiji, značajnim posljedicama na osobni život, život djece, radni aktivitet, troškove za zdravstveni sustav, učestalost bolovanja, stopu ranijeg umirovljenja, dakle unatoč tome što je problem debljine veliki društveni problem, njegovo rješavanje i dalje ostaje isključivo osobni problem pretilih osoba.

Što se, dakle, može učiniti?

Medicinska su istraživanja pokazala kako preporuka Manje jedenja, više kretanja dugoročno, što znači zadržavanje dostignute tjelesne mase bar pet godina, ne daje rezultate. Ako postojeća strategija nije dobra, ima li neke bolje? I ako ima, kako ju pronaći u šumi novih, modernih dijeta i pristupa čiji je broj gotovo nevjerojatan; na Amazonu se nalazi više od 30.000 knjiga o mršavljenju.

„POST nije dijeta; riječ je o programu kojim se pretile osobe obučavaju znanjima i vještinama potrebnim i za uspješno mršavljenja, ali i zadržavanje dostignutog. Program traje najmanje 6 mjeseci, a o nastavku će odlučivati sami sudionici. Mršavljenje je složen i zahtjevni postupak za čije je provođenje potreban sasvim drugačiji pristup od dosadašnjeg. Usporedimo li uspješnost osvajanja Mount Everesta koja iznosi 58 % i mršavljenja do ciljne težine i održavanju te težine pet godina, čije je uspješnost manje od 1%, dolazimo do paradoksalnog zaključka da je lakše osvojiti Mount Everest nego smršaviti. No, usporedimo li znanje, vještine te psihološku i tjelesnu pripremu alpinista sa znanjem i pripremljenošću osoba koje se upuste u mršavljenje tada nam ta razlika postaje jasnija. Valja znati kako je svaki pokušaj mršavljenja ozbiljan poduhvat čiji se neuspjeh doduše ne plaća životom kao što je to često slučaj u alpinizmu, ali se plaća gubitkom vjere u sebe, depresijom, smanjivanjem samopoštovanja i prihvaćanje stava „Ja to ne mogu.“ Za razliku od brojnih „jednostavnih i čudotvornih dijeta“, POST nudi ozbiljan, medicinski utemeljen pristup u pripremi za postizanje svoga cilja, ostvarenju cilja te prehrambene i psihološke prilagodbe novom izgledu i odnosima s okolicom. Dobrobiti programa ne očituju se samo u gubitku kilograma nego i u snižavanju masnoća u krvi, snižavanju tlaka, snižavanja šećera u krvi, lakšem nošenju sa stresom, porastu samopouzdanja i stjecanju medicinskog znanja nužnog za trajno zadržavanje dostignutog. Za sada su rezultati vrlo obećavajući i bilo bi nam drago da i sljedeće grupe potvrde valjanost našeg pristupa“, pojašnjavaju autori programa.

„Program POST tek je prvi u nizu zdravstveni projekata koje GD Osijek - Žito planira razviti tijekom sljedeće godine. Nadamo se da ćemo zajedničkim radom s našim liječnicima ostvariti planirano i tako izgraditi svojevrsno središte zdravlja na dobrobit svih građana našeg Grada.“, govori o daljnjim planovima tajnica Društva, Ivana Maltašić.

GD Osijek – Žito upisuje nove članove u program mršavljenja POST. Za sve zainteresirane održati će se uvodno predavanje i to 2. i 3. veljače (četvrtak i petak) 2023. u Sokol Centru Osijek (Kralja Zvonimira 5, II kat – postoji pristup liftom).

Program počinje 7. veljače 2023., a mjesečna cijena je 60,00 €.

Napomena: broj mjesta je ograničen, stoga molimo zainteresirane da svoj dolazak prijave na broj 091 514 3760.

Trebate li sudjelovati u projektu saznajte iz sljedeće tablice. Ukoliko je Vaš indeks tjelesne mase iznad 30 (debljina 1. stupnja ili više), razmislite o sudjelovanju u Programu.

Nasljednost debljine

Istraživanje pokazuju kako se debljina prenosi generacijski:
- pretila majka ima četiri puta veći rizik za rađanje pretilog djeteta
- velika porođajna težina djeteta dovodi do 40 % rizika za razvoj debljine
- no i mršavo dijete kod poroda - nije dobro – ono dovodi od 30 % rizika kasnije debljine
- ukoliko majka kratko doji (manje od 3 mjeseca) ili uopće ne doji, stvara 30 % rizika za razvoj debljine svoga djeteta
- dječja debljina dovodi do ranijeg razvoja centralne debljine, ali i inzulinske rezistencije.

Djeca će živjeti kraće od roditelja

Hrvatska je u samom vrhu po učestalosti prekomjerne tjelesne težine i centralne (stomačne) debljine (opseg struka veći od 94 cm u muškaraca te veći od 80 cm u žena). Izračun debljine putem indeksa tjelesne mase (ITM - težina podijeljena s kvadratom visine izraženog u metrima) pokazuje da je u Hrvatskoj 24 % pretilih osoba (ITM > 30) pri čemu smo na 45. mjestu u svijetu, dok smo prema centralnoj debljini odraslih prvi u Europi. Prema rezultatima CroCOSI istraživanja u Hrvatskoj je 35 % djece u dobi od 8 do 8,9 godina s prekomjernom tjelesnom masom i debljinom, te smo prema statistici među prvih pet europskih zemalja s tim problemom. Ukupno 31 % djevojčica i 38,7 % dječaka u Republici Hrvatskoj ima prekomjernu tjelesnu masu i debljinu.

Računajući posljedično povećanje učestalosti javljanja niza bolesti uzrokovanih debljinom, takvo stanje dovesti će do smanjivanja životnog vijeka za oko 3,5 godina. Tako će Hrvatska u odnosu na napredne zemlje koje neprestano povećavaju životni vijek ne samo zaostajati nego i ići unazad. Ne promjeni li se ništa, djeca rođena u Hrvatskoj će, po prvi put u mirnodopskoj povijesti, živjeti znatno kraće od svojih roditelja.

Debljina i seks

Unatoč složenosti i zamršenoj naravi seksualnog života na koju utječe veliki broj činitelja kao što su privlačnost, želja, depresija, anksioznost, stres i samopoštovanje, ali i slika i mišljenje o vlastitom tijelu, čini se da u vrsnoći seksualnog života debljina ima također važnu ulogu. Brojni radovi pokazuju izravan negativan utjecaj debljina na zadovoljstvo seksualnim životom kao i značajno poboljšanje seksualnog života nakon gubitka kilograma. Iako nije posve jasno je li riječ o neposrednom učinku gubitka kilograma ili posrednom utjecaju preko većeg zadovoljstva sobom zbog gubitka težine, odnosno povećanim samopouzdanjem i posljedičnoj manjoj razni depresivnosti i anksioznosti, ostaje činjenica kako gubitak suvišnih kilograma ima značajan pozitivan utjecaj na zadovoljstvo životom, samopouzdanje i seksualni život i muškaraca i žena.

Mršavljenje kao biznis

„Vjerojatno nijedno drugo područje nacionalnog zdravlja nije zloupotrijebljeno obmanjivanjem i dezinformacijama kao prehrana. Mnoge lakrdijaške preporuke kradu građanima ogromne svote novca, a isto tako i velik dio dobrog zdravlja.“ (sa Konferencije o prehrani, hrani i zdravlju u organizaciji Bijele kuće)
Industrija dijeta vrijedna je oko 50 milijardi dolara godišnje, uglavnom od istih kupaca.

O debljini se svake godine objavi oko pola milijuna znanstvenih radova; više od stotine svakog dana. Lažna i znanstveno neutemeljena vjerovanja medijima se šire s lakoćom, često čak i u medicinskih časopisima. Dva najveća lažna mita koje širi prehrambena industrija je da je „kalorija kalorija“ bez obzira odakle dolazi kao i da su ljudi dovoljno svjesni i razumni da sami voljno biraju hranu koju će jesti. Naime, i jedno i drugo je potpuno neistinito.

Na debljini i posljedičnim bolestima zarađuje prehrambena industrija, industrija oglašavanja, farmaceutska industrija, industrija mršavljenja i privatno zdravstvo, a gube građani i javno zdravstvo.

Više o temi pročitajte na linkovima niže: 

https://www.hzjz.hr/sluzba-promicanje-zdravlja/korijeni-debljine-mnogo-su-dublji-i-kompleksniji-od-onog-sto-vidimo-na-prvi-pogled/ 

https://www.hzjz.hr/sluzba-promicanje-zdravlja/prevencija-debljine-se-isplati/ 

https://www.hzjz.hr/priopcenja-mediji/javno-predstavljanje-rezultata-istrazivanja-europska-inicijativa-pracenja-debljine-u-djece-hrvatska-2015-2016-crocosi/

https://www.hzjz.hr/sluzba-promicanje-zdravlja/infografika-europska-inicijativa-pracenja-debljine-u-djece-hrvatska-2015-2016/

https://www.hzjz.hr/aktualnosti/nature-porast-osoba-s-debljinom-brzi-je-u-ruralnim-podrucjima-nego-u-gradovima/

https://www.hzjz.hr/sluzba-promicanje-zdravlja/debljina-i-reprodukcija/